utorak, 30.04.2019.
suzama l'epim tapete vol.1027
...i tako ja lijepo pisem blog dvaput godisnje...
...kad dodjem mijenjati gume u Vulkal 
Da,da,ubite me,malo kasnim s promjenom guma 
Joj koliko toga imam za pricati,suma podataka mi se mota po glavi...ma sta mota,odbija se od stijenki lubanje jebenica!
Ima stvarno svega...od auta do prisilne dijete do..ne znam, trampolina?
Idemo prvo zbrajalicu...
Godina je nova prosla i Bogu hvala na Lilly.
Zena bila u Zg pa smo u dva navrata skoknule na Adventsku festicu i bas sam bila happy!!!!
Cijelo je vrijeme visila crna sjena nadamnom ali cak mi niti ona nije umanjila lijepi osjecaj ta dva izlaska...ma...divotica!
A onda je krenulo....
02.01 sam vec bila na mamografiji....kvrzica...dojka lijeva...alamantara....
Nagli prekid teme...
Kazu, nikad ne pozeli jerTo jer ce ti se i ostvariti...
- 18:25 -
četvrtak, 27.12.2018.
suzama l'epim tapete vol.1026
...lete godine...
Prvo, osnovno i najbitnije u ovim danima...svima želim svako dobro za Božić/Novu/Božić/Hanuku...kome šta paše neka si uzme...
dakle ljudi dragi stvarno Vam od srca želim gramatički garant neispravno ali iz srca ravno...SVAKO DOBRO u danima pred nama!
i puno ljubavi...jer bez ljubavi stvarno nema smisla...
...bar meni...
I koliko me god sa strane uvjeravali i uvjeravali...ljubav je ona stvar koja mene drži...
Bila sam dan i pola bez svoje četveronožne ljubavi.
Ostavila sam ga na selu malo da odmorimo jedan od drugoga.
Jest da nije baš da sam odmarala, prala sam njegove dekice, pa more igračaka, pa ih mašina nije dobro oprala pa sam još jedan đir napravila s njima ručno ih trljajući...
No...kad sam se probudila ujutro, moram priznati da mi je falio mali guzonja iako mi je svaki dan ujutro kao u vojsci...ustajanje 6.05, brzo pišanje(moje) pa oblačenje i trk van na pišanje (njegovo), povratak kroz nekih pola sata pa priprema doručka meni i njemu, redovito ispijanje kave uz spremanje kreveta/suđa i igranje skrivača posliej doručka, brzinsko spremanje i odlazak na posao...
Ooooo da..tako svaki radni dan....sad kad ne radim (kao sam na g.o. duuugggaa priča i neprimjerena za ovo veče) odvalimo do pola 9,9 pa duga šetnja pa tek onda doručak i ...
Da skratim. Falio mi je.
Bilo je čudnjikavo bez njega.
Prazno.
Nije mi se nitko motao pod nogama niti me isko budio gurkajući mi igračkice.
Miš moj mali...
Da, ljubav...želim Vam ljubav svima, a želim ju napokon i samoj sebi...j abih i malo, ma šta malom puno dvonožne ljubavi još....
- 20:24 -
srijeda, 19.12.2018.
suzama l'epim tapete vol.1025
...stvarno sam ga....
...ukakila...
Sve pisanje sam podredila tecaju i zanemarila blog...
Buduci da je vrijeme da se krenem pepelom posipati po glavi pa evo stavljam svoju prvu zadacu s tecaja ovdje
Zadaća
Četvrtak je, 10 sati navečer.
Mrak se već davno spustio na prozor moje radne sobe. Sjedim za kompom i kuckam fiziku zgrade.
Kuckam ja nju i kucka ona mene.
Totalno nezanimljiv posao ako me baš pitate, ali netko mora i taj dio obaviti. Da, da, nije sve u projektiranju i dizajnu, ima tu puno kuckanja. Pregršt zbrajanja, oduzimanja, dijeljenja. More podataka, more, ama baš svega!
„Uffff.....“ pušem kroz napućene usne prešutno dureći se sama sebi, ne baš sretna.
„Radije bih radila nešto drugo, bilo što drugo!“, proleti mi kroz glavu, no nastavljam kuckati.
...piiinngggg...
Oglasio se komp. Kaže da je stigao mail.
Mhm, prva zadaća sa tečaja kreativnog pisanja. Ostavljam fiziku i bacam se na čitanje.
Zanimljivo. Žena baš ono, probila led i napisala zadaćetinu, mašala!
„Kako li su ti ljudi revnosni“ pomislim, no opet se bacam na kuckanje uz duboki uzdah „ja ću to najvjerojatnije u utorak, u zadnji čas“.
U tom me trenu prene još jednom zvuk kompa...piiinngggg...
Još jedan mail. Još jedna zadaća.
Gutam ju. Dira me.
Puna dojmova vraćam se kuckanju fizike. Kuckanje i dalje nije zanimljivo. Ne ispunjava me.
Odjednom začujem onaj dobro poznati zvonki glas.
„Slijedi svoju strast“, kaže mi.
I tada se, kao u nekom transu, mičem od fizike zgrade, otvaram word i...
...pišem Zadaću.
- 21:20 -
srijeda, 28.11.2018.
suzama l'epim tapete vol.1024
...long time no see...
Buran zivot vodim ja.
Od 0-24 u pokretu se muvam i muvam...amo vamo amo tamo pa u krug
Krenula je radionica kreativno pisanja ma sta krenula kreativno rasturam(lazem) vec mjesec dana.
Upisala sam jos i salsando...Dvaput tjedno...
Sta je salsando? Paa evo skracene verzije...salsando je jednom rjecju...mrdoguz!
Da da, mrdoguz i to zesci!
Ok,ok a sad ozbiljno. Kako bih to opisala...salsofitnes? Tako nekako...
Sinoc sam bila treci puta.
A sto reci...pase mi.
Razmrdam se, malo ponekad isfrustriram ako od prve ne mogu pohvatati korak,ali...da...razmrdam se
Posao novi je...mhm...naporan...na najzesce...ali istini za volju OBOZAVAM taj tip posla.
Shefovski.
Nemojte me krivo shvatiti, nije stvar u shefovanju, stvar je u slaganju kockica koje budu porazbacanje svuda uokolo i niti jednom se od zaposlenih ne svidja bas ta boja koja ga je zapala.
...i onda ja pokupim sve kockice na hrpu,izmjesam i ponovo dijelim...
Da...u stvari volim taj posao...svidja mi se jako...
- 13:26 -
ponedjeljak, 05.11.2018.
suzama l'epim tapete vol.1023
. ..bome je potrajalo...
A traje jos i sad.
Temperaturu sam uspjesno skinula, nos zalijecila.
Ostao je jos samo kasalj.
Taj suhi, uporni, dosadni kasalj.
Nema sta nisam pokusala...
...caj od lovorovog lista, caj od kadulje, sirup, med bronhijal, med kesten, maticna mlijec...
Jedino sto nisam kusala nikako je...odmor...stress free zone...
Toga za mene ima jok.
Iliti NEMA jelte
Da da. Sad se i smijem...mhm...
Dan prije Svih svetih zvala me tetl.
Dizuci slusalicu proletila mi je scena kroz glavu kako ce tetka urlati na mene kad joj kazem da sutra necu doci.
No, razgovor je tekao potpuno drugim tokom...
"Seka", krenula je tetka onim svojim placnoteatralnim glasom, "tata je ostao na hitnoj danas".
"Sto? Kako? Zasto?" nagomilala sam pitanja...
Uglavnom, da skratim agoniju svima nama...tu je noc tata na hitnoj ostao bez jos dva prsta na jedinom stopalu koje mu je ostalo.
Naravno da sam isla sutradan po tetku i stvari pa u posjetu...
Tata je sad ok, ali...
To je samo pocetak...
Svi znamo sto slijedi....
..da bar ne budem i ovaj put u pravu... 
Umorna sam...
Jako sam umorna...
Ali bit ce bolje, jednog dana, zar ne?
Naravno da hoce!
- 18:29 -
utorak, 16.10.2018.
suzama l'epim tapete vol.1022
...pokosilo me....
...ma šta pokosilo...satralo sa zemljom sravnilo...
..srijeda..gubitak glasa na poslu..i povraćanje..temperatura 37.8..
..četvrtak..ostala sam doma...prvo jelo nakon cjelodnevnog povraćanja...jogurt čvrsti i kruh...kao nekad kad sam bila manja kad bih se oporavljala od ovih ili onih bolesti, uvijek bih jela takvo što..jogurt i kruh...
...upalilo je i ovaj puta...bez povraćanja i sa puuunnnooo aspirina plus C...
...petak...back to work...jer naravno svijet bi mogao propasti što me nije bilo jedan dan na poslu a "tek" sam se zaposlila...a kad sam već tamo unatoč crvenom nosu, kašljanju od kojeg boli glava i suzama u očima što ne bih ostala duže da nadoknadim dio toga što me nije bilo dan prije?
...subota...
prosljedjujem većinu poslova koje imam a koje ili ne stižem ili me zamaraju. žešće.
Od 10-14 sam provela na nadzoru stana...kad sam se vratila naravno...spavanje...jogurt i kruh i još malo spavanja..
Nedjelja...aaa pa već sam malo i bolja...
Kuham..perem...spremam...
Nos i dalje curi, kašalj me suhi mjestimice davi...
Ne dam se...
Einy i ja samo u nedjelju obilato ručali...teleća juhica i svinjski gulaš...mmmmm za prste polizati...dvaput!
...ponedjeljak je opet back to work...naravno još malo ostajanja duže da zaokružim cijeli izostanak...
...i...eto nas danas...
Ne znam što bih rekla, al mislim da će ovo moje stanje ne stanje zdravstveno potrajati...očito duže nego sam ja to planirala..
No...trudim se ozdraviti.
idemo reći da sam dovoljno zdrava da nakon luđačkog posla na jednom radnom mjestiu sjedam na svoje radno mjesto u svojoj firmi.
Tu se već, poprilično skupila paučina.
Novi posao?
Paaaaaaaa...svako malo gore dolje lijevo desno u zid pa opet gore pa lijevo pa zid pa zid pa zid pa zid...shvaćate?
Umara me sama pomisao na novi posao a ovdje ionako odebelo kasnim sa nacrtima pa....
....IDEMOOOOOOOOOooooooooooo...
...a nosić i dalje iako već toliko ranjen...curi...a grlo grebe li ga grebe...
- 15:10 -
subota, 06.10.2018.
suzama l'epim tapete vol.1021
U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti sretan.
...tako je rekao Herman Hesse...
Volim Hessea...pametan neki covjek.
...biti sretan...
Za srecu ustvari treba takooo malo...
Bar meni...
...dan je poceo mojom odluk6 da "skoknemo" do tate i tetke...
Eh koja greska...
Ruzno je zavrsilo niti prvi niti na zalost, zadnji put...
No...
Dan je dug.
Trenutno sam sretna...
Kako je zazimilo,Einy mi dopusta da se povremeno ubacim u njegov dvosjed...
I tako...sad sjedim u njegovom dvosjedicu a Einy spava do mene glavom naslonjenom na moju nogu.
Hrce.
Povremeno se promeskolji....ja ga podragam...
...i da...sretna sam...
Jako sam sretna...
Vani rominja kisica...Einy nana...
...tako malo za srecu treba..
DIVAN je to osjecaj....
- 18:48 -
petak, 21.09.2018.
suzama l'epim tapete vol.1020
...put je krenuo obećavajuće...
Nije bilo prevruće, autoput je bio više manje prohodan i mi smo jurili u susret moru.
...A onda smo ušli u Malu Kapelu...
Naime, Einy je kao mali imao napade klaustrofobije ili čega već u vožnji autom.
Znam da mu nije bilo lako ali nisam baš u to vrijeme bila nešto naročito uravnotežena i to me izluđivalo do granica ludila.
Naime kad ga uhvati, jadničak krene tako hiperventilirati i dahtati da se cijeli auto trese.
Koma.
S vremenom se riješio tog ogromnog straha koji ga je gušio i tih epizoda više nije bilo.
Do Male Kapele.
Ja sam, kao i većinu puta unazad nekog vremena, u vožnji slušala predavanje i nisam odmah primjetila šta se dešava.
Einy je počeo dahtati sve u 16 šetkati se po stražnjoj klupi amo vamo sve dok nije došao glavicom sa moje lijeve strane i vlažnom me njuškicom teško dišući gurkao.
Tad sam shvatila.
ne znam zašto, možda zbog naglog gubitka sunca, naglog nastupa umjetnih svjetala u tunelu koja su velikom brzinom prolazila pored auta, Einy se zahuktao.
Stali smo na prvom stajalištu nakon tunela da se malo smiri.
Bilo je ok dok smo bili vani ali čim bi ušao u auto, opet isto.
I bez tunela.
Put se, pretpostavljate, odužio....
No kad smo napokon stigli...ne zna se tko je bio sretniji od nas dvoje...
Nakon iskrcaja i vožnje u liftu koja nam kasnije i nije bila baš najmilila, nas smo troje krenuli u šetnju.
Einy je bio presretan...
Prolazili smo kroz koridor pun tinejdžera koji su mu se divili i dragali ga, a on je u svom elementu prilazio jednom pa drugom sa lajnom u ustima plešući svoj "vidi me vidi me ja sam lipicaner" ples...
Došli smo na nekakvu ledinu.
Ja sam se zapričala i malo su mi, što od puta ili od umora ili čiste nepažnje zbog opuštene atmosfere, senzori za druge pse jednostavno zakazali...
U djeliću sekunde začuo se lavež a Einy je u još kraćem vremenu, nakostrješivši se zaletio se ka izvoru laveža i režanja.
Ja sam, prekidajući se u pola rečenice, dala u divljački trk.
"Einy, NAZAD!" derala sam se.
Iza psa koji je lajao iz petnih žila sjedila su dva Splićana mojih godina.
Nisu se makli s mjesta, samo su me u čudu gledali kako mašem rukama i kreštim ako kakav ranjeni nezgrapni noj.
Ugledala sam još jednog psa koji se pridružio lavežu prvog.
Einy je i dalje uzvraćao istom mjerom dok sam ga zgrabila za ogrlicu.
Dvojac me i dalje sa zanimanjem lijeno gledao ne pomaknuvši se dok jedan od njih dvojice nije napokon bey imalo uybu]enja ispod glasa tiho rekao "obe su kuje"
Kao prekinuta iz nekog teškog sna, stala sam, spustila ruke i ponovila upitno "kuje?"
"ae" glasio je odgovor.
"Pa čemu onda..?"
Pogledala sam pse.
Lajavica je nezainteresirano šetala praveći se da Einya uopće ne vidi, dok je druga ležala na leđima...
A Einy?
Einy je temeljito i požudno lizao tu koja je ležala na leđima.
Svi smo stali i šutke gledali.
Einy se stvarno uživio nije me uopće obadavao šta bi Dalmoši rekli.
Nakon par minuta njegovog oralnog uživanja, došla sam do njega i odvukla ga za ogrlicu.
Pogled mu je bio staklen a slina curila.
"Ok, dosta si lizao blizao" rekla sam mu ispod glasa.
Pozdravili smo ekipu i krenuli istim putem nazad.
Ok...Einy je definitivno prekinuo sušu bez sexa u našoj obitelji...o da i oralni se sex računa
..pile malo mamino...
- 19:26 -
suzama l'epim tapete vol.1019
....sta je to seks?...
Nešto za jelo?
Paaaa a moglo bi i biti
Ja sam svoj seks sigurno POJELA kad ga više nemam
Ne znam od kuda mi je pala ova ideja na pamet sada...
Smiješno...Nda...
Puno se stvari izdešavalo u međuvremenu i danas mi je skroz na skroz čudnjikav dan tako da me bacilo na komediju.
Crnu.
Einy i ja smo izgleda nekako osuđeni na apstinenciju.
iskreno zbog njega mi je više žao nego zbog sebe same, no, ima on povremene izlete....
Naime, prošli smo četvrtak popodne nas dvoje krenuli put Splita....
Već se dugo ohrabrujem odvesti ga na more, nakanjujem se i nakanjujem pa nikako.
Ovaj nam je poziv došao od jedne poznanice koja sad već polako ali sigurno prerasta u prijateljicu.
Naime dotična je projektantica strojarstva i upoznale smo se preko posla.
Slučajno.
Naime ona je projektant suradnik onog ureda u kojem sam gostovala do prošle godine.
I tako, kad je bila zadnji puta u Zagrebu rekla je:"Ja ću sljedeći četvrtak ići opet u Zagreb pa bi se mogla vraćati skupa sa tobom i Einyem zašto ne bi vas dvoje došli do mene za vikend?"
Bila sam zatečena.
Mislim zvala nas je jednom prilikom već ranije ali sam mislila da je to "onako"...ali eto...
Rekla sam da ću razmisliti.
I razmišljala sam o tome cijeli vikend.
Da, bilo bi jako dobro čak i dapače više nego poželjno da maleni pliva, ali s druge strane, put je dug, a nas dvoje, istini za volju nismo nikad bili skupa kod nekoga u gostima (moje ne računam) i još k tome prespavali dvije noći?
Roštalo mi je to sve po glavi, roštalo...pa činjenica da niti Einy niti ja ne volimo lajnu, da je to grad, da ima puno pasa....da ću ja taman dobiti posjetu od "tetke iz Amerike"(za neupućene mengulja)..da ovo...da ono...
Nazvala sam ju ponedjeljak iza našeg razgovora.
"Čuj" započela sam razgovor "ako ponuda još uvijek vrijedi..."
Prekinula me uzvikom"Dolazite???"
I tako smo Einy i ja naoružani do zuba svime i svačime krenuli put Splita...
- 13:38 -
ponedjeljak, 17.09.2018.
suzama l'epim tapete vol.1018
...i tako...
u utorak sam bila na razgovoru za posao...ono što sam poslala životopis...
Maaalčice mi je ego bio povrijeđen što ga ODMAH na razgovoru nisam dobila ...no u petak ujutro me zvao tip i javio mi da su me "uzeli".
Pa hajde....
I tako, na njegovo žestoko inzistiranje, počinjem za tjedan dana raditi.
Mhm.
Pa dobro.
Ništa pretjerano ne očekujem niti razmišljam specijalno o tome.
Zašto?
Paaaaa...ako mi se ne svidi uvijek mogu dati otkaz 
Smrdi mi na previše posla na dva čovjeka no šta se može...kako rekog ranije...prihvatiš/promjeniš ili odeš...
A s druge strane...poslovi jednostavno PLJUŠTE..padaju sa svih strana...nda....
...ja i dalje pokušavam meditirati...slušam predavanja čovjeka koji definitivno "djeluje" na moj mozak...Srđan Roje...koga zanima nek malo googlea.
Meni osobno ima smisla.
Vi ostali...ako Vam se svidi, ok, ako mislite da je notorna glupost...opet ok...to je jedna od stvari koju sam osvijestila slušajući ta predavanja
Ranije bih dala SVE od sebe da uvjerim svekoliko pučanstvo da je to super da je to cool i da pomaže sad kažem ok, informaciju sam podijelila, ako je netko želi prihvatiti ok, ako ne, opet ok...
Ne, NIJE da mi je svejedno...nego pokušavam prihvatiti da svako ima svoje mišljenje i zna sam za sebe najbolje šta želi ili ne...iliti ne možeš nekome pomoći ako to sam u tom trenutku ne želi...
A eto...
Toliko za danas...kratko ali jako slatko...zar ne?
- 10:42 -
